Širom Europe svjedočimo mjerama i reformama kojima se obrazovni sustav nastoji lišiti uloge javnog servisa i resursa od javnog interesa. Unutar upravljačkih struktura implementiraju se tržišni modeli, postavljaju se financijski pragovi pristupa obrazovanju čime se socijalno najugroženiji eliminiraju dok je većina ostalih prisiljena na zaduživanje, a radnicima u sektoru se nameće viši stupanj eksploatacije i manja sigurnost pod ideološkom mantrom fleksibilnosti, dinamičnosti i izvrsnosti. U sličnoj situaciji se nalaze i ostali javni servisi poput zdravstva i sav spektar institucija javnog sektora koje su u funkciji reprodukcije stečenih socijalnih prava. Radi se o procesima i borbama koji se odvijaju već nekoliko desetljeća no danas se pod izlikom krize intenziviraju. Geografska rasprostranjenost i institucionalni paralelizam identičnih procesa jasno nam ukazuju na prisutnost globalnih tendencija koje predstavljaju otvorenu agendu internacionalnih političko-ekonomskih elita.
Prepoznata politička logika procesa nam nameće artikulaciju adekvatnog odgovora i otpora. Kao što nas poučavaju brojni historijski primjeri borbi studenata i radnika jedini adekvatan politički odgovor koji nam stoji na raspolaganju jest solidarnost i kolektivno odlučivanje. I najmanji stupanj separacije među onima na čiju štetu se političke i ekonomske odluke provode vladajućima omogućuje lakši obračun s političkim pritiskom i nastavak donošenja socijalno pogubnih odluka. Osim unutarnje solidarnosti i kolektivnog djelovanja kao jedinog modusa uspješne politički borbe, evidentna globalna izloženost istim procesima obvezuje nas i na međunarodnu solidarnost i zajedničko djelovanje. Ovim putem izražavamo solidarnost i bezostatnu podršku političkoj inicijativi studenata i intelektualnih radnika u Sloveniji i spremnost na suradnju u borbi koja nam predstoji.
Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Ni komentarjev:
Objavite komentar